Pitanje:
Zovem se B.J., osoba sam sa invalditetom, odnosno gluha i nagluha osoba, sa 100% invaliditetom, što mi je utvrđeno i Rješenjem Centra za socijalni rad. Vjerujem da znate da se osobe sa invaliditetom susreću sa raznim problemima i da nadležni organi i servisi nisu posebno osjetljivi prema ovoj kategoriji. Problemi sa kojim se ja susrećem, ali i cijela populacija gluhih i naguhih osoba su brojni, ali mene je baš ovaj događaj koji se desio naveo da Vam se obratim. Prije par dana bila sam kod ljekara porodične medicine, uredno predala knjižicu i čekala svoj red na zakazan termin. Međutim, tek nakon dva sata, kada se čekaonica ispraznila, i kada nisam imala više strpljenja čekati otišla sam do medicinske sestre i na znakovnom jeziku (pošto drugi ne govorim odnosno ne čujem) „pitala“ je zašto me nije prozvala na moj termin. Medicinska sestra mi je odgovorila da me prozivala više puta. Pokušala sam joj objasniti da ne čujem, da sam gluha. Osjećala sam se manje vrijednom. Postoji li bilo kakvo rješenje ovog problema?
Odgovor:
Događaj koji ste opisali očit je primjer diskriminacije. Moguće je posredovati prema nadležnim ministarstvima kako bi se donijele odredbe i prekinula diskriminarotna praksa, tražiti mišljenje i preporuku Institucije Ombudsmena, ili, ako se ne uspije posredovanjem i vansudskim putem, tražiti zadovoljenje tužbom za diskriminaciju.
Pravo na zdravstvenu zaštitu, odnosno pristup zdravstvenoj zaštiti je pravo zagarantovano svim osobama, bez obzira na invaliditet. BiH potpisujući brojne međunarodne dokumente obavezala se na zaštitu osoba sa invaliditetom.
Dodatno, Zakon o zabrani dskriminacije BiH prepoznao je invaliditet kao osnov diskrminacije. Isti Zakon pruža zaštitu od dikriminacije i to obraćanjem i upućivanjem žalbe Instituciji ombudsmena za ljudska prava BiH ili pokretanjem sudskog postupka podnošenjem privatne ili kolektvne tužbe.
U ovom konkretnom slučaju može se postupiti i na način da se uputi prijedlog u vidu pisma Ministarstvu za rad, socijalnu politku i izbjeglice, Ministarstvu zdravstva kao i Zavodu zdravstvenog osiguranja, kojim bi se ukazalo na diskriminatorne prakse u zdravstvenim ustanovama i zahtijevalo da nalože sprovođenje mjera i aktivnosti kojima bi se te prakse prevenirale i spriječile. Pozivajući se na konkretnu situaciju iznesenu u pitanju možemo predložiti da se u zdravstvenim legitimacijama (knjižicama) na odgovarajući način naglasi da se radi o osobama sa invaliditetom odnosno gluhim i nagluhim osobama, čime bi se svaka buduća diskriminacija u ovom segmentu prevenirala.
Osnovno zakonsko uporište
– Član 2. u vezi sa članom 6. stav 1. tačka d) Zakona o zabrani diskriminacije BiH („Službeni glasnik BiH“ broj 59/09)
