Diskriminacija po osnovu vjerskog opredjeljenja

Pitanje:
Pripadnica sam islamske vjerosipovijesti i nosim hidžab. Živim u gradu u centralnoj BiH kojem dominira hrvatsko-katoličko stanovništvo. Kvalificirana sam za rad sa djecom i imam nekoliko godina radnog iskustva. Prijavila sam se na javni konkurs za prijem u radni odnos kao vaspitačica u lokalnom javnom obdaništu. Zadovoljeni su formalni uslovi i pozvana sam na intervju, međutim bilo je očigledno da je intervju proveden samo reda radi i da nikad nisu ni imali namjeru da me prime u radni odnos. To je bilo vidljivo i iz pitanja koja su mi postavljali, od toga jesam li svjesna činjenice da 90% djece u vrtiću pripada katoličkoj vjeroispovijesti, do eventulane zabrinutosti zbog reagovanja djece ako im vaspitačica bude muslimanka koja nosi hidžab. Osim mene, na konkurs su se prijavile još tri osobe, katoličke vjeroispovijesti. Jučer sam obaviještena da nisam primljena, sa naznakom bodovne liste iz koje je vidljivo da sam ja, iako u bodovnoj prednosti po ostalim stavkama, ostvarila najmanje bodova na intervjuu, koji je po mom mišljenu bio izuzetno uspješan. Ta bodovna razlika je i bila presudna za izbor. Šta mogu uraditi u ovoj situaciji?

Odgovor:
Ukoliko bodovno ocjenjivanje intervjua nije učinjeno korektno, samo zato ste ste pripadnica islamske vjeroispovijesti, radi se o diskriminaciji na osnovu vjerskog opredjeljenja. Na odluku komisije za prijem možete se žaliti.

Ipak, u Zakonu o zabrani od diskriminacije je navedeno da se zakonske mjere i radnje neće smatrati diskriminacijskim kada se svode na nepovoljno razlikovanje ili različito postupanje ako su zasnovane na objektivnoj i razumnoj opravdanosti. Tako, neće se smatrati diskriminacijskim djelovanjem kada se njime ostvaruje legitiman cilj i ako postoji razuman odnos proporcionalnosti između sredstava koja se koriste i cilja koji se nastoji realizovati, npr. prilikom zasnivanja radnog odnosa, uključivanja u članstvo, te u djelovanju koje je u skladu s naukom i poslovanjem registrovanih crkava i vjerskih zajednica u BiH, kao i druge javne ili privatne organizacije koja djeluje u skladu s ustavom i zakonima, ako to zahtijevaju vjerske doktrine, uvjerenja ili ciljevi. Međutim, ako se ne radi o javnoj ustanovi koja je po svom nazivu ili razlogu osnivanja namijenjena vaspitanju djece isključivo jedne vjeroispovijesti, takvo ograničenje nije dopušteno.

U skladu sa navedenim, najprije iscrpite mogućnosti koje imate povodom konkretne odluke, odnosno rješenja kojim ste odbijeni. Dakle, u skladu sa poukom, izjavite prigovor, tj. žalbu i iznesite konkretne navode zbog čega smatrate da ste odbijeni, iako ste po kvalifikacijama uživali prednost u odnosu na ostale kandidate. Čak i ako dobijete negativan odgovor povodom Vaše žalbe, postoji i dalje način da osporavate zakonitost takve odluke u upravnom postupku, kasnije upravnom sporu. Bez obzira što se radi o sporu povodom konkretne odluke, nema zakonskih prepreka da ističete potencijalnu diskriminaciju. U slučajevima u kojima povreda prava na jednako postupanje proizlazi iz upravnog akta, žalba u upravnom postupku i eventualno pokretanje upravnog spora na osnovu zaštite od diskriminacije, a kojom se zahtijeva poništenje takvog upravnog akta, neće spriječiti konkretno zainteresovano lice da pokrene sudski postupak za zaštitu od diskriminacije.

Osim toga, jedan od mehanizama zaštite je upućivanje žalbe Instituciji Ombudsmena za ljudska prava BiH, koji u daljem postupku ispituje navode o diskriminaciji i daje preporuku ustanovi da prekine sa diskriminirajućom praksom. Drugi i dodatni način je da podnesete antidiskriminacijsku tužbu protiv ustanove i tražite poštivanje Vaših prava u sudskom postupku pred mjesno nadležnim sudom.