Diskriminacija žena žrtava nasilja u porodici

Pitanje:
Moje dvoje djece i ja smo žrtve dugotrajnog nasilja u porodici, koje, sa različitim intenzitetom, traje već godinu i pol. Prvo sam na meti bila ja, međutim kad su djeca počela da me brane, muž je i njih počeo udarati, vrijeđati, prijetiti izbacivanjem iz stana i tako dalje. U nekoliko navrata sam ga prijavljivala policiji, međutim zbog njegovih prijetnji i straha od osvete, obično bi obavještavala policiju da povlačim prijavu i da je sada sve u redu, iako nije u redu. Nakon toga, policija ništa nije poduzimala. Bojim se da će jednog dana usmrtiti mene ili djecu, jer je sklon piću, a kad popije, postaje vrlo agresivan. Mene zanima jesmo li moja djeca i ja diskriminisani sa ovim sistemom, koji očigledno štiti nasilnike, a ne pruža zaštitu meni i mojoj djeci u slučaju da prijavimo nasilje u porodici.

Odgovor:
Diskriminacija inače znači nejednako tretiranje jednakih osoba, odnosno jednako postupanje sa osobama koje su u različitom položaju. Ipak, neefikasno postupanje državnih organa krivičnog gonjenja, uključujući i policiju, povodom prijavljenih djela nasilja nad ženama se može posmatrati čak i kao diskriminacija, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.

BiH je, usvajanjem brojnih međunarodnih dokumenata, preuzela obavezu uvođenja, razrade i/ili poboljšanja državne politike protiv nasilja, uključujući informisanje javnosti, obuke stručnjaka koji se suočavaju s nasiljem nad ženama, te sprečavanja nasilja uopšte. Iako nijedan slučaj sa navedenim zahtjevom nije bio predmet razmatranja pred domaćim sudovima, Evropski sud za ljudska prava je u nekoliko prilika utvrdio da se opća politika ili mjera koja nesrazmjerno šteti određenoj grupi može smatrati diskriminatornom bez obzira na to što nije posebno usmjerena ka toj grupi.

Krivično-pravni sistem treba proizvesti adekvatan efekat odvraćanja od vršenja akta nezakonitog nasilja. Pasivno držanje nadležnih organa, makar i nenamjerno, uglavnom pogađa žene. Takvo nasilje u porodici, koje se može smatrati nasiljem na osnovu spola, predstavlja oblik diskriminacije žena. Opća inertnost i nekažnjavanje počinitelja ili blago kažnjavanje počinitelja, može ukazati na to da nije bilo dovoljno volje da se poduzmu odgovarajuće mjere za rješavanje problema nasilja u porodici, a što mnogo više pogađa žene, koje su takvom praksom značajno više pogođene, što predstavlja element indirektne diskriminacije.