Situacija kućne izolacije je sigurnije mjesto za prevenciju zaraze COVID 19, međutim, to za žene žrtve nasilja u porodici nije nikakvo sigurno mjesto. Nasilnik sada ima još veću kontrolu. Tokom izolacije nasilnici se osile, pa sada na ženi i djeci iskaljuju bijest jer ne mogu u kafanu ili kladionicu.
Uz puno razumijevanje da se svi društveni resursi trenutno usmjeravaju na suzbijanje daljeg širenja virusa CoVid 19 nije uredu da žene i djeca nemaju minimalne resurse za pristup podršci i pomoći.
Višestruko ranjive kategorije žene koje žive u riziku od nasilja, žene u socijalnoj potrebi, žene sa invaliditetom, civilne žrtve rata, Romkinje, žene iznad 65 godina starosti, samohrane majke, žene koje žive na selu, nisu prepoznate pri planiranju i provođenju mjera podrške i pomoći u vanrednoj situaciji.
Kada su u pitanju izrečene zaštitne mjere prema nasilnicima, smanjena je provjera da li se mjere poštuju. Ovo iz razloga jer su policiji dodijeljenje druge prioritetne obaveze i zadaci na kontroli pridržavanja mjera izolacije i policijskog sata.
U vrijeme prije COVID-19 žena je u vrijeme odsustva nasilnog partnera i djece u školama imala priliku da potraži pomoć. Sada je ta njena mogućnost svedena na minimum, dodatno je izolovana, veze sa drugima su smanjenje, ranjivost se povećava. Ovo stavlja žene u još ranjiviju poziciju.
Postojeći SOS telefoni ne zadovaljavaju povećane potrebe i zahtjeve klijentica za direktnom stručnom i specijaliziranom podrškom i posredovanjem prema institucijama. Žene koju su nam se obraćale navodile su da se nisujavljale na SOS telefon. Trebala im je konkretna podrška u vidu direktnog obraćanja policiji, nadležnim institucijama, nabavci hrane za malodobnu djecu. Osim navedenog potrebni su im razgovori sa profesionalnim terapeutima i pravnicama.
Vjerujemo da ćemo se susresti sa trendom prijavljivanja nasilja nama, a neprijavljivanja institucijama, najprije zbog limitiranih mogućnosti dobijanja pomoći i podrške, nemogućnosti odlaska u mjesto gdje je se ta pomoć uobičajeno mogla dobiti. Mora se voditi računa o problemima i potrebama žena. Ne treba nam svima ista podrška. Ne zadovoljavaju se sve potrebe podjelom brašna i ulja.
Sretne smo što su vlasti iz grada Zenica, malog grada u Bosni i Hercegovini, podržale našu besplatnu telefonsku liniju za pružanje besplatne pravne pomoći i psihološke podrške ženama koje su preživjele nasilje i ženama ugroženim nasiljem, uključujući i iz ugroženih grupa. Državne institucije moraju biti odraz društva. Moraju imati snažnu poruku potencijalnim zlostavljačima. Poruka mora biti da će svaki koji čak i pomisli da iskoristi ovu situaciju protiv žena i djece biti kažnjen.
Originalni članak dostupan na OVOM linku.
