Pitanje:
Vlasnik jedne privatne firme izjavio je u više navrata da neće zapošljavati radnike bilo koje druge nacionalnosti osim hrvatske, zbog svoje klijentele koja više vjeruje „domaćim“ radnicima, koji čine većinu u tom gradu. Zbog takve njegove izjave, na konkurs se uglavnom i ne prijavljuju pripadnici drugih nacionalnosti, jer znaju da neće biti primljeni i da bi džabe prikupljali potrebnu dokumentaciju, što također košta. Da li se može govoriti o diskriminaciji i šta se može uraditi u ovom slučaju?
Odgovor:
U konkretnom slučaju se radi o prijetećoj diskriminaciji, jer je iz izjave vlasnika firme očigledno da namjerava različito tretirati radnike zavisno od njihove nacionalnosti, iako ostale kvalifikacije mogu biti iste. Zabrana diskriminacije vrijedi i za privatnike, a ne samo za javne ogane i ustanove. Zato je ovakvo neopravdano razlikovanje radnika samo s obzirom na nacionalnost diskriminacija i kao takvo zabranjena. Svakako treba, bez odlaganja, pokrenuti postupak pred Institucijom Ombudsmana podnošenjem pojedinačne ili grupne žalbe. Žalba će se okončati donošenjem preporuke za vlasnika firme.
Ukoliko se situacija nakon davanja preporuke ne promijeni, druge opcije su pokretanje prekršajnog postupka od strane Institucije Ombudsmana zbog nepostupanja po preporuci (na što Vi lično ne možete uticati) ili pokretanje sudskog parničnog postupka Vašim podnošenjem tužbe nadležnom sudu.
Kad poslodavac javno izrazi da neće zapošljavati osobe određene vjeroispovijesti ili etničkog porijekla, onda takav poslodavac ozbiljno odvraća pojedine kandidate od prijavljivanja i ograničava njihov pristup tržištu rada. Ipak sudski postupak može biti upitan. Ako se niko ne prijavi na konkurs, može biti sporno što nema nijednog identifikovanog tužitelja, odnosno osobe druge nacionalnosti koja se prijavila na konkurs i koja je, uprkos zahtijevanim kvalifikacijama, odbijena. Zbog mogućnosti da takva tužba, bez konkretnog tužitelja bude odbačena, savjetujemo da se prijavite na konkurs svakako, jer će kasnije biti lakše pokrenuti postupak i dokazati diskriminaciju.
Inače je u ovakvim situacijama prijeteće diskriminacije moguće korištenje novog oblika dokaznog sredstva, a to je tzv. situaciono testiranje, koje podrazumijeva da se određena osoba, znajući da će biti diskriminisana, svjesno izloži diskriminatornom ponašanju, s namjerom neposredne provjere diskriminacije. Takvu osobu ili osobe je kasnije moguće pozvati kao svjedoke u postupcima za zaštitu od diskriminacije, a i oni sami se mogu javiti kao tužitelji.
