Studija analizira propuste i neuspjehe u pružanju odgovora na nasilje nad ženama u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu[1], Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji, Srbiji i Turskoj, posmatrano iz perspektive stvranih slučajeva, prijavljenih i procesuiranih unutar pravnog i institucionalnog sistema zaštite.
Glavna svrha ovog regionalnog istraživanja je da pruži konkretne preporuke za djelovanje na poboljšanju sistema zaštite utemeljene na identifikaciji i analizi ključnih nedostataka dobijenih kroz dubinsku studiju 14 slučajeva u gore navedenim zemljama. Jedan od zaključaka studije je da postoje značajne praznine i ograničenja u sistemu zaštite preživjelih, uprkos činjenici da su sve zemlje do određenog stepena poboljšale položaj žena i promovisale rodnu ravnopravnost, usvojile specifično zakonodavstvo za nasilje u porodici i ratifikovale konvencije koje se bave svim oblicima nasilja.
Studija poziva na istinski interdisciplinarni pristup koji bi prevazišao stroge mehanizme zaštite i proširio se na različita područja poput antidiskriminacije i radnih odnosa, kao i na kontinuiranu edukaciju profesionalaca i zalaganje za istinsko opredjeljenje donosioca odluka na realizaciji međunarodih standarda u ovoj oblasti.
Regionalna studija nastala je unutar okvira UN Women regionalnog programa za zaustavljanje nasilja nad ženama u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj: “Sprovođenje normi, promjena stavova”, finansiranog od Evropske unije.
[1] Sve reference u ovom dokumentu koje se odnose na Kosovo će biti shvaćene da su u potpunosti u skladu sa Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN 1244 (1999).
