Bez obzira koliko godina imale i koliko bile u braku, žene trpe razne oblike nasilja, ponajviše fizičkog i psihološkog.
Klijentica s kojom smo bile zajedno od momenta izlaska iz nasilne zajednice, pa sve do njenog „izlječenja“ pokazuju da ja nasilje nad ženama sveprisutan problem koji pogađa društvo u cjelini.
Nakon 35 godina, tortura od strane muža dostigla je svoju kulminaciju nakon što je muž pljunuo i nasrnuo na stariju kćerku. Nije došlo do težih povreda jer su dvije mlađe kćerke uspjele zaustaviti oca. Već ranije je prijavljivala muža policiji kada je u alkoholisanom stanju nasrnuo na nju, razvalio vrata i prijetio da će ih sve pobiti. Dobio je opomenu od policije. Neko vrijeme je bio miran, ali tortura je brzo nastavljena. Za ženu je bio najteži trenutak da gleda kako se pate njena djeca i žive u strahu da će biti pretučene ili sa još gorom eskalacijom. Momenat kada je rekao da će ih sve pobiti i prijaviti se policiji bio je jedan od odlučujućih momenata kada je shvatila da se neće promijeniti te je podnijela prijavu policiji.
Dobio je zabranu prilaska njoj i kćerkama i odselio se na sprat kuće. Bez obzira na takvu mjeru, život u zajedničkoj kući je bio napet i uz stalne provokacije. Nakon 35 godina trpljenja živeći u nadi da će se nešto promijeniti naša klijentica je uspjela doći do informacije u centru za socijalni da se obrati Centru ženskih prava jer u gradu u kojem živi ne postoji besplatna služba za pravnu pomoć.
Nesnađena, puna straha, stida i brige za kćerke nije mogla sebi oprostiti što se to njoj dešava, uz stalno pravdanje da je mislila da će se u starosti muž smiriti, a bilo je sve gore.
U takvom stanju i uz prvi razgovor sa ženom procijenile smo da je za početak najbolja opcija da počne sa terapijama radeći s našom psihologinjom. Pristala je i nakon nekoliko sesija bila je odlučna da ostvari svoj cilj a to je da počne život ispočetka sa svojim kćerkama. Tako osnažena, bila je spremna za sudski proces u kojem smo pripremile sve pravne korake koji su potrebni za izlazak iz nasilne zajednice, kao i ostvarenje prava koja joj po zakonu pripadaju. Zastupale smo je na sudu, uspjele je osloboditi od svih sudskih troškova i krenuti u proces podjele imovine.
Najveća satisfakcija i njoj i nama je što se toliko osnažila da je htjela svoje lično iskustvo podijeliti i šire kako bi što više žena čulo da nisu same i da imaju Centar ženskih prava u svakom momentu. Pristala je da je snimimo i njena priča i poruka je tokom 16 dana aktivizma doprla do velikog broja žena kojim ona poručuje da ne trpe, da prijave, da se nasilnik neće promijeniti i da će u Centru dobiti snagu za uspostavljanje života bez nasilja i straha.
